Ponovna procjena postojećih lanaca isporuke
Među najčešće popratne pojave krize uzrokovane koronavirusom ubrajaju se uska grla u opskrbi zbog prekinutih lanaca isporuke. Zbog globalizacije gospodarstvo je umreženo širom svijeta; dobavljači sirovina i lokacije proizvodnje europskih proizvoda često imaju sjedište u inozemstvu. Zbog dalekosežnih mjera za suzbijanje pandemije koronavirusa mnoga poduzeća nalaze se pred izazovom ponovne organizacije. I to vrlo kratkoročno, bez zanemarivanja ekonomičnosti s jedne i održivosti za vrijeme nakon krize s druge strane. Trenutno stanje pokazuje koja rješenja postoje kako bi bilo moguće pronaći ravnotežu.
Kriza pokazuje krhkost lanca stvaranja vrijednosti. Ovisnost o potražnji, dobavljačima i vanjskim čimbenicima pokazuje se kao slaba točka, a to vrijedi i za proizvodnju točno-na-vrijeme. Put do samostalnosti zemalja i poduzeća je znatno skraćivanje lanaca isporuke.
Proizvodnja na mjestu potražnje
Mogućnost samostalne proizvodnje u slučaju potrebe nužna je u vremenima krize, ali trenutno je ta mogućnost ograničena. Nestašice dobara kao što su zaštitne maske za lice i lijekovi posljedica su s kojom su suočene sve europske zemlje. Roba se uglavnom proizvodi u Kini i Indiji, a te zemlje također isporučuju neke od potrebnih sirovina. Ipak je često teško prebaciti proizvodnju u vlastitu zemlju ili u Europu zbog netransparentnosti izvora sirovina, što se odnosi na točno podrijetlo i eksplicitni sastav. Pronalaženje prikladne zamjene u bližoj okolini ovdje postaje zadatak koji troši mnogo vremena i novca.
Kako bi mogla fleksibilno reagirati na smetnje, proizvodna poduzeća trebala bi izgraditi mrežu dobavljača. Među njih se osim dobavljača sirovina ubrajaju i poduzeća iz područja transporta i logistike. Ako ona dolaze iz bliže okoline, to uz vrijeme reakcije poboljšava i transparentnost lanca stvaranja vrijednosti i time povjerenje potrošača u proizvode. Polazna točka za izgrađivanje takve raznovrsne proizvodne mreže na razini pružatelja usluga su sustavi poput sustava tvrtke TIMOCOM. Ovdje se poduzeća za proizvodnju i trgovinu iz cijele Europe susreću i mogu međusobno poslovati. Preko sustava je moguće i izravno umrežavanje s transportnim i logističkim poduzećima.
Zbog znatno viših zahtjeva za kvalitetu i troškova proizvodnje nego u omiljenim zemljama za proizvodnju kao što su Kina, Indija, Malezija itd. cijena mnogih proizvoda također bi se znatno povećala. To bi bilo moguće relativizirati samo proizvodnjom velikih količina kao što bi bio slučaj sa zaštitnim maskama za lice i lijekovima i općenito kod dobara za svakodnevnu uporabu.
Zadatak upravljanja rizikom za usporedive buduće situacije prema tome je točna procjena koje skupine robe u slučaju krize podliježu posebno velikoj potražnji. Proizvodnja u vlastitoj zemlji ili na europskoj razini naposljetku bi dovela do željene neovisnosti, ali za to je potrebno i odgovarajuće stvaranje infrastrukture. Osim toga, vratilo bi se i znanje i iskustvo o sirovinama i proizvodnji robe.
Revolucija korištenja skladišta
Kad govorimo o proizvodnji u velikom stilu, brzo se pojavljuje pitanje gdje skladištiti sirovine s jedne i gotove proizvode s druge strane. Skladištenje na neodređeno vrijeme odstupa od dosadašnje norme i potrebno ga je tek ponovno naučiti. Njegova provedba za posljedicu bi imala povećanje sposobnosti reagiranja u slučaju potrebe, bilo bi moguće zadovoljiti iznenada povećanu potražnju i održati sposobnost isporuke.
Kako bi bili spremni na trajne izvanredne situacije kao što je pandemija koronavirusa 2020. godine, proizvođači bi trebali stvoriti osnovne preduvjete koji ih osposobljavaju za reakciju na prekomjernu proizvodnju. Tada bi bilo moguće proizvoditi višak na temelju potrebe procijenjene iz iskustva i višak bi u dovoljnoj količini bio spreman na poziv.
Fleksibilna infrastruktura povezuje se s održivošću
Prije koraka premještanja proizvodnje u regiju potražnje u svakom slučaju bilo bi potrebno preispitati održivost tog koraka. Iz perspektive pandemije bolesti COVID-19 samo malobrojna poduzeća imaju mogućnost prebacivanja proizvodnje npr. odjeće na zaštitne maske za lice. Takvu promjenu orijentacije nakon krize bi također trebalo biti moguće jednako brzo odbaciti budući da se potreba smanjuje. Primjena najnovijih tehnologija potrebna je pri stvaranju novih lokacija proizvodnje. Isto vrijedi za trajnu promjenu opreme već postojećih proizvodnih postrojenja. Nove tehnologije odlikuju se automatizacijom i digitalizacijom te predstavljaju temelj za fleksibilno djelovanje. To posebno vrijedi za krize i općenito za vrijeme brzih promjena zahtjeva potrošača za robom.
Zbog toga proizvodnja robe relevantne za krizu može biti plan B za poduzeća. Oglašivački apeli kao što je biološka razgradivost nakon korištenja određenog proizvoda ovdje bi mogli pozitivno utjecati na uspjeh. Naime, sve veća svijest o zaštiti okoliša i resursa u stanovništvu i industriji čini najbolju polaznu točku za održivu proizvodnju. Tako bi bilo moguće opravdati višu cijenu za potrošače i povećati atraktivnost za regionalno proizvedene proizvode.
Stvar je u kombinaciji
Premještanje proizvodnje sve robe izravno na prodajno tržište nije preporučljivo za zemlje poput Njemačke koje žive od izvoza. S jedne strane bi druge zemlje slijedile taj primjer, a s druge strane njihova tržišta zbog velikih troškova gotovo ne bi bila sposobna za konkurenciju. Osim toga, upravo široka masa malih poduzeća možda ne bi mogla trajno podnositi financijsko opterećenje. Prema tome bi upravljanje rizikom trebalo obvezno uzeti u obzir objašnjenje hitnosti stvaranja neovisnosti o inozemstvu za određenu skupinu robe.
Konačno, kombinacija svih komponenti pripremit će proizvođače za budućnost:
- proizvodi proizvedeni regionalno i nadregionalno te održivo
- brza nabava sirovina
- primjena najmodernijih tehnologija
- dugoročno skladištenje robe relevantne za krizu
