Inspektor za nezgode savjetuje: Ovako se ispravno ponašate kod oštećenja pri transportu

Što je najfascinantnije u zvanju inspektora za nezgode?

To što kod svake štete naučimo nešto novo. Novi ljudi, nove tehnologije. Upoznajemo nove skupine robe. Osjećam se kao „mali“ detektiv. Moj veliki uzor je „Kolumbo“.

Koja je uloga inspektora za nezgode? Tužitelj, procjenitelj ili sudac?

Ja sam utvrđivač! Utvrđujem štetu – prema količini i razlogu: Zašto je nastala? Koliko je visoka? Je li šteta zbilja onolika koliko je navedeno? Je li totalna šteta? Može li se nešto doraditi, sortirati, popraviti?

Danas se prevozi sve moguće: od jabuke do paste za zube. Sve to sutra može biti oštećeno. Spektar učenja širok je koliko i paleta proizvoda.

Koliko dugo treba da se riješi slučaj štete u transportu?

To je uvijek različito. Neke štete nisu tako očite. Dulje traje šteta u kojoj morate istražiti što se zapravo dogodilo. Imali smo, primjerice, štetu s mesom koje je do primatelja došlo naveliko oštećeno. Istraživanje je pokazalo da je roba bila prestara i utovarena dok je bila prevruća. Time smo isključili štetu prilikom transporta. Vozač nije imao priliku nadzirati proces punjenja ili provjeriti stanje i temperaturu robe. U takvom je slučaju važno spomenuti ovu činjenicu u teretnom listu.

Je li moguće spasiti ili nadoknaditi oštećeni teret?

Da, sigurno. Nedavno su me pozvali kada se prevrnuo utovar šunke u 6 ujutro u Fürthu. Odmah su htjeli odbaciti teret. Međutim, uspjeli smo očistiti teret i cijela stvar je još uvijek bila u skladu s odredbama rashladnog lanca. Tako smo spasili 70 % tereta. Iz iskustva mogu reći da se u 50 % slučajeva može postići smanjenje štete, bilo da su to igračke ili zamrznuta roba.

Koliko novaca se može uštediti ako unajmimo inspektora za nezgode?

To se razlikuje od slučaja do slučaja. Ali, s obzirom na to da postoje tvrtke koje planiraju godišnje izdvajaju 80 000 - 160 000 eura za štetu, to predstavlja gospodarsko ludilo. Oni bez potencijalnog razloga troše novac. Sve zbog nedostatka znanja, ili jer im je tako zgodnije. Pritom nisu često ni odgovorni za štetu.

Je li zadaća inspektora za nezgode uopće poznata unutar transportne i logističke branše?

Mnogi uopće i ne znaju da imaju tu mogućnost. Mnogi ne vjeruju. Drugi pak misle da je to posao osiguravateljskih kuća. Ili nas uključuju prekasno. Znači, samo kada vam je potrebna staklena kugla kako biste shvatili što se ustvari dogodilo. Pritom svaki inspektor uspijeva unutar pola sata otići do mjesta nezgode kako bi najkasnije dva sata bio na licu mjesta da pregleda robu. Isplati ih se čekati i najviše tri sata. To u krajnju ruku štedi opet novac, vrijeme i živce. Svakim dodatnim satom nakon nezgode mijenja se izgled oštećenja. Nedavno sam imao slučaj gdje je roba jednostavno bila pogrešno utovarena. Grešku smo otkrili gotovo slučajno – nije bila očita. Tvrtka bi inače morala platiti 40 000 eura, iako nije mogla ništa učiniti.

Tko plaća inspektora za nezgode?

Ako se dogovorite izravno s osiguranjem, ono u pravilu preuzima troškove.

Koji su najčešći uzroci oštećenja pri transportu?

80 % oštećenja pri transportu posljedica su nedostatka planiranja i lošeg pakiranja. Naime, nitko ne razmišlja o tome što se ustvari prevozi i kako to treba zapakirati. Odnos proizvodnje i prijevoza nije jasan. Za to su u tvrtkama nadležne određene osobe koje često ne komuniciraju dovoljno međusobno.

Primjer: U dobrim starim danima kralja Ludwiga vino se prevozilo u drvenim kutijama. Boce vina bile su omotane u svileni papir kako se ne bi izgreble. S vremenom je došlo do toga da se vino može prevoziti u kartonskim kutijama na paletama. Ali, kartonske kutije postajale su sve tanje i jeftinije. Ako danas želite kupiti kartonsku kutiju vina u supermarketu, ne možete biti sigurni hoće li ista čitava stići do blagajne.

Takve jeftine kartonske kutije vina nerijetko prevoze kamioni, i to 600, 1000 ili 2000 kilometara. Boce se pomiču, materijal se troši. Ako vozač tada mora zakočiti punom silom, dolazi do konačnog oštećenja robe i ista se ne prihvaća. Zatim se na kraju kaže vozaču: „Loše si vozio. Ti si kriv.” Ustvari je jasno da je pošiljatelj kriv. Roba mora biti zapakirana tako da izdrži i kočenje punom silom.

Prodavače unutar tvrtki najčešće ne zanima činjenica da bolja kartonska kutija, koja samo malo više košta, za 50 % bolje čuva robu. Oni samo gledaju koliko su uštedjeli prilikom kupnje. Posljedice nisu jasne ili povučene. Nije se dovoljno razmislilo. To ne vrijedi samo za transport, već i za skladištenje. Štedi se na pogrešnom kraju.

Kako se ponašati u slučaju oštećenja pri transportu? Možete li dati neke osnovne savjete?

To jako dobro možemo vidjeti na primjeru Rumunjske. Ako rumunjski vozač ima oštećenje prilikom transporta, tada ispunjava izjavu u kojoj se bilježi sve važno: od identiteta vozača do opisivanja štete. Odmah fotografira slike kamerom pametnog telefona, kojeg danas imaju svi. Nekoliko digitalnih fotografija ne košta ništa. Međutim, mogu uštedjeti mnogo novca. Iznimno je važno kako roba izgleda na licu mjesta. A ne kasnije, u skladištu. Kratko rečeno: Planiranje i komuniciranje u prvom je planu važno kako bi se izbjegle štete. Kada se iste dogode, neizostavna je dobra dokumentacija na licu mjesta.